Search
 
 

Display results as :
 


Rechercher Advanced Search

Search
 
 

Display results as :
 


Rechercher Advanced Search

December 2016
MonTueWedThuFriSatSun
   1234
567891011
12131415161718
19202122232425
262728293031 

Calendar Calendar

Affiliates
free forum


Iz "Istorije Crne Gore"

View previous topic View next topic Go down

Iz "Istorije Crne Gore"

Post  sveznalica on Thu Mar 05, 2009 9:12 am

Poslednji pokusaj Crnogoraca da otklone opasnost od svoje zemlje bio je upucivanje Nikca Tomanovica, kneza Nikole iz Zaljuta i Raica Spaica na pregovore u Gacko.Crnogorski poslanici jedva da su mogli stici u mjesto pregovora, kada je glavnina turske vosjke pod komandom cehaje Ahmet-pase presla u napad od pravca Niksica prema Ozrinicima i uskoro zauzela Cevo, srce Katunske nahije.......Turci su pocinili necuvene svireposti. Sve sto im je palo saka, izuzev djece do osam godina i zena, svirepo su pogubili. Iz Ceva je turska vojska pokusala da prodre do Cetinja, ali je u Tomicima bila zaustavljena.U borbama je bio ranjen cehaja i beg Ljubovic.
POD KOMANDOM GUVERNADURA RADONJICA, Crnogorci su davali ogorceni otpor Turcima.Narod je sam palio svoje kuce i sve sto bi neprijatelju koristilo.Prvi put se jedna turska ofanziva na Crnu Goru neslavno zavrsila. Jedan domaci izvor,nastao mjesec dana poslije dogadjaja,pisan na Cetinju 28.januara 1757.godine,KOJI JE BEZ SUMNJE INSPIRISAO GUBERNADUR RADONJIC, govori o velikoj pobjedi Crnogoraca.PO DOKUMENTU, PRAVI HEROJ BITKE BIO JE GUBERNADUR RADONJIC, KOJEMU SE PRIPISUJE DA JE POGUBIO SAMOG CEHAJU.Svuda u susjednim zemljama odjeknula je vijest da su Turci pretrpjeli tezak poraz u Crnoj Gori.Jedan Splicanin zabiljezio je da su "Crnogorci ostali pobjednici jer iz straha Turci su bili prinudjeni da napuste bojno polje na kome su ostavili cio provijant i .....

sveznalica
Admin
Admin

Posts : 529
Points : 547
Reputation : 1
Join date : 2008-03-24

View user profile

Back to top Go down

"I Vladika i vojnicki vodja" - ima li to smisla uopste

Post  sveznalica on Thu Mar 05, 2009 10:54 am

....Nastale su nepostedne medjusobne optuzbe i intrige. Delegacija se podijelila u dva neprijateljska tabora.Sustina sukoba je bila u borbi za dokazivanje prvenstva u Crnoj Gori pred ruskim dvorom.
Uz Vasilija su bili:Vukotic,Plamenac i Djuraskovic, a protiv njega(pazite sada ovo sto je napisano :”protiv njega, a ne “uz Radonjica” su bili..-moj komentar!):gubernadur Radonjic,njegov zet Stefan Sarovic i Teodosije Mrkojevic.Radonjic je umro u Petrogradu 17,marta 1758. i njegova je smrt olaksala polozaj mitropolita Vasilija.(Umro mucenik od sekiracije,crce mu prepuklo – moj komentar!)
Tada je gubernadurov brat Djordjije zajedno sa Sarovicem postao glavni Vasilijev protivnik. Uzajamne optuzbe zavrsile su se pred ruskim dvorom.
(Posebno skrecem paznju na sljedeca ocrnjivanja vec pokojnog gubernadura Stanislava Radonjica koji je upravo tada umro te se nije mogao vise braniti)!!!
Vasilijeve pristalice Vukotic, Plamenac i Djuraskovic pismeno su potvrdili da je pokojni gubernadur “ izdajnik i da ga zemlja nije poslala i da nije gubernatur i sto godj je prosio da je lazno, no njega (Vasilija) i njih da je zemlja poslala”.
Djordjije Radonjic je osporavao prvenstvo mitropolitu Vasiliju u Crnoj Gori tako sto je govorio da Vasilije ne moze biti crnogorski mitropolit, posto je Sava ziv, da vladiku bira narod, da su Turci Vasilijevom krivicom napali Crnu Goru i da je on KUKAVICKI UTEKAO iz zemlje. Jos je dokazivao da je porodica Radonjic cestitijeg porijekla od kuce Petrovica.
Od ovih Djordjijevih optuzbi se Vasilije branio tako sto je reka: “Vladike su u Crnoj Gori i duhovne i vojnicke vodje naroda.”
(Bilo koji vjernik na svijetu, a pogotovu Vladike,moraju znati da ne mozes sijeci glave i ubijati, a biti Vladika ( po Svetom pismu i po bilo kom vjerskom pravilu Bozijem – ako si uopste iole vjernik gje god da si ) Petrovici vladike ne znam sto su bili,koje vjere ili nevjere(masonske), ili im do vjere uopste nije ni bilo stalo samo do VLASTI kakve nidje u svijetu nije bilo nit ce biti. I Vladika i vojnicki vodja.! :wall: Evil or Very Mad

sveznalica
Admin
Admin

Posts : 529
Points : 547
Reputation : 1
Join date : 2008-03-24

View user profile

Back to top Go down

Vukolaj Jovanov Radonjic

Post  sveznalica on Wed May 20, 2009 4:46 am

'''Vukolaj Jovanov Radonjić''' ([[Njeguši]], oko [[1765.]] - Kotor, [[1832.]]) bio je posljednji crnogorski gubernadur. Naobrazbu je završio u Plemićkoj Akademiji u Šklovu ([[Bjelorusija]]) otvorenoj [[1778.]] god. , gdje je stekao i titulu kavalijer i dobio orden svete Ane. Kada je [[Petar I]] iz [[Beča|Beč]] doputovao u [[Šklov]] 1.IX [[1786.]] zatekao je u toj vojnoj akademiji Vukolaja koji se tu školovao. Bio je oženjen [[Stanom Vukovom Petrović|Stana Vukova Petrović]] (Njeguši, oko [[1775.]] - [[Kotor]] 28. rujna [[1855]]). Još za života njegovog oca gubernadura [[Jovana Radonjića|Jovan Radonjić]] vršio je dužnost gubernadura ([[1798]]-[[1799]]) i kao [[gubernadur]] bio član crnogorske Narodne skupštine (skupćina), kao i njegov brat od strica-protopop [[Stanko Radonjić]]. Bio je i nahijski sudac od 23. rujna 1799. godine. Za gubernadura je formalno izabran 15. 05. [[1804.]] godine na Općenarodnoj skupćini, poslije smrti svoga oca. Na "Ugovoru proglašenja ujedinjenja između [[Boke|Boka]] i [[Crne Gore|Crna Gora]]" u [[Dobroti|Dobrota]], 29. listopada [[1813.]] godine, pored potpisa vladike Petra I, stoji potpis gubernadura Vukolaja Radonjića u ime cijele Crne Gore i [[Brda]], kao i ostalih glavara drugih općina. Premda neki povjesničari tvrde da Vukolaj nije imao nikakvoga utjecaja ni funkcije u Crnoj Gori poslije formalnoga vraćanja gubernadurstva, vidimo da to ne može biti istinito jer je upravo potpisan kao vrhovni gubernadur. Također, Vukolaj je zapovijedao skupinom od 3.000 ljudi u boju kod [[utvrde|utvrda Trojica]]([[Kotor]]) i kod [[Vučijeg ždrijela|Vučije ždrijelo]] u protjerivanju [[Napoleonovih|Napoleon]] vojnika ( o tijeku bitke lijepo govori pjesma "Gorsko kare".Evo što stoji o navodnom oduzimanju i vraćanju titule:"Unatoć bliskosti i povjerljivih veza guvernadura Radonjića s [[Austrijom|Austrija]], povjesnica nema niti jednoga dokaza da su oni radili na podrivanju neovisnosti i slobode [[Crne Gore|Crna Gora]]. Dapače, guvernaduru Radonjići su hrabri akteri svih vojnih operacija i vješte diplomate koje su kod Austrije radile na potpori neovisnosti i slobodi Crne Gore. Takvo stanje stvari je uvećalo i održalo njihov ugled među Crnogorcima.

==Neuspjelo oduzimanje zvanja i ovlasti==
Kada je [[Petar I Petrović Njegoš]]. [[1818.]] lišio Vukolaja Radonjića zvanja guvernadura, u stvarnosti se to nije realiziralo, jer je on imao snažne sljedbenike u crnogorskim vođama (original – glavarima)." Otvorena negodovanja protiv guvernadura otpočela su prvo u Crmničkoj nahiji, koja je, po svoj prilici, podstakao [[serdar]] [[Savo Plamenac]] ( inače je Savo Plamenac bio oženjen vladikinom sestrom). On je sakupio [[nahijski sabor]], na kome su uzeli učesca svi [[serdari|serdar]], [[vojvode|vojvoda]], [[knezovi|knez]] i sva [[Crmnička nahija]], budući da su “razumjeli poodavno kako [[guvernadur]] Vuko Radonjić upire protiv volje i misli našega gospodara [[vladike|vladika]] Petra ”. Polazeći od takvog “saznanja”, sabor je jednodušno zaključio -”Mi smo pod kletvom, kako i vi, da nemamo imati ni držati, ni poznati u našu zemlju za gospodara nikoga razmo vladike”. Sabor je odlučio da gubernadur Vukolaj nije imao pravo da ništa piše u ime svega naroda crnogorskoga i brdskoga zato što je takva vlast data samo gospodinu [[mitropolitu|mitropolit]]. Medjutim, istina je da je još na svibanjskom zasijedanju [[1805.]] godine po Projektu čiji je posmatrač i učesnik bio ruski diplomata [[Stefan Andrejevič Sankovski]] koji je doputovao na poziv vladike, centralni organ izvršne vlasti predstavljalo je praviteljstvo, odnosno [[Senat]], sastavljen od [[Senata starih|Senat starih]] i [[Senata Mladjih|Senat mladjih]]. Praviteljstvo je obavljalo sve poslove iz sfere unutrašnje i spoljne politike, vodilo brigu o očuvanju unutrašnjeg poretka, o blagostanju naroda i rasporedjivalo zemaljsku gvardiju na ispunjavanju državnih odluka i rješenja..(U članu 6. po Projektu je guvernaduru dato pravo kao prezidentu praviteljstva Senata Starih ,da raspusti Skupćinu ).Isto tako izjednačena je uloga vladike i gubernadura.

===Osuda i protjerivanje===
Pod optužbom da je sa svojim bratom Markom činio razne prijestupe i prkosio vladiki [[Petru II Petroviću Njegošu|Petar II Petrović Njegoš]] morao je vratiti općecrnogorski pečat,u originalu mohur, (koji je pripadao najprije njegovom djedu prvome Crnogorskom gubernaduru [[Stanislavu Radonjiću|Stanislav Radonjić]], a potom njegovomu ocu gubernaduru Jovanu).Takodjer se nije slagao sa testamentom kojeg je vladika “izdiktirao” [[Simi Milutinoviću Sarajliji|Simo Milutinović Sarajlija]] , gdje je potvrdio Radivoja Rada Tomova za nasljednika. Kada je [[vladika]] umro vodeće zemaljske starješine su izdale strogu naredbu: da “ide [[Kuluk]] po svoj Crnoj Gori i da čita testament u svakojemu [[plemenu|pleme]]”, a da ne može nitko “suprotivan biti zavještanju, pod kastigom smrtnim”. Vukolaj nije imao povjerenja u Simova pisanja jer Sima Milutinović je, inače, bio sklon takvim manirima; on nije bio narodni(vladikin) sekretar koji je doslovno prenosio na hartiju vladičin red misli, kako tvrdi B.Pavićević u knjizi Petar I Petrović Njegoš. U sukobu dvije struje u crnogorskom starješinskom sloju, "svi" su sveštenici bili na vladičinoj strani, a broj onih što su podržavali guvernadura bio je "zanemarljiv". U to doba je bilo 12 manastira sa 28 monaha i jeromonaha i oko 80 crkava. "Svi" sveštenici koji su bili na vladičinoj strani su 29 sveštenika (U drugoj odluci nalazi se i ova rečenica:” I tako mi svi svještenici i '''vlast duhovna''' koja bi u njegovu deržavu pofaljujemo i potverdjujemo njegove uredbe što mu najpotonji testamenat izgovara...” ,tek poslije dvadeset i devet sveštenih lica nalazi se na ovoj odluci i svojeručni guvernadurov potpis, mada je njemu mjesto bilo da se potpiše sa narodnim glavarima na prvoj odluci. Na str. 75 ( Njegoševo ukidanje guvernadurstva) stoji:”Guvernadurovu želju da se omete odobrenje testamenta Petra I i potvrda Rada Tomova za njegovog nasljednika vidimo i iz odluka narodnih predstavnika od 20. X 1830.god. Vladavina Petra I i Petra II je od samog početka počela dobijati izrazito [[monarhistička|monarhija]] obilježja. Njihovi nasljednici se '''biraju na narodnim saborima''' : [[Mitar Stijepov Petrović]] na saboru [[1806]], a poslije njegove smrti [[1807.]] na tu dužnost je izabran [[Djordjije Savov Petrović]], dok je konačno [[1830.]] dužnost nasljednika '''po vladičinom testamentu''', dobio [[Radivoje Tomov Petrović]]. Time je pored ostalog sankcionisano i pravilo da '''dužnost vladike-zemaljskog gospodara''' ne može bez krvi izaći iz porodice Petrovića. Tako je dana 16. siječnja [[1832.]] godine guvernadur Vukolaj Radonjić bio izveden pred sud, osuđen,(pored ostalog i za neuspjelu seobu Crnogoraca u Rusiju [[1817.]] godine, a koja je inače bila plan vladike Petra I Petrovića i Stanka Stijepova kojega je vladika imenovao kao nadliježnog i kojemu je priključen kao ispomoć izvjesni [[Martin Radonjić Ivanović - nikako Vukolaj Radonjić, te se "narodna mržnja zbog toga iskalila na guvernadura..."), a kazna je bila da se on i njegov rodni brat Marko Radonjić metnu u okove i zatvore u špilji [[Cetinjskog manastira|Cetinjski manastir]] (kasnije po njima nazvanoj [[Guvernadurica]]). Povrh svega da se 6 kuća Radnjića, odnosno 32 člana njihove obitelji protjeraju na austrijski teritorij ([[Kotor]]). Imovina im je bila zaplijenjena i podijeljena, a kuće zapaljene i srušene. Od njih je traženo da prodaju svu svoju imovinu i u [[Primorje]], inače "sve dotle Vukolaj i Marko neće biti oslobođeni iz tamnice ". Vukolaj je pušten 20. 04. 1832. pod pratnjom gvardije (straže) odveden je u [[Kotor]], gdje je ubrzo umro 30. 05. [[1832.]], o čemu postoji zapis i danas u kotorskoj bolnici.

====Komentar====
Članovi njegove obitelji su tvrdili da je umro od posljedica tamnovanja na [[Cetinju|Cetinje]], mada su to neki osporavali. Vukolajev brat Marko je tvrdio kako su tamnovali i živjeli na "litri vode i kruha, u originalu hljeba, a Marko je istodobno tamnovao sa svojim bratom Vukolajem, te tako bio svijedok iz prve ruke), kao i kasniji potomci ([[Luka Radonjić]] koji je pisao i ruskom konzulu [[Stremouhovu|Stremouhov]] u [[Dubrovnik]] poznatu "pretstavku" poslije koje se pokušao proglasiti vladarem za vrijeme [[knjaza Danila|knjaz Danilo]]). Luka Radonjić je živio u kući u Kotoru koja je ostala iza Vukolaja i njegove udovice koja je imala doživotno izdržavanje kao " stara guvernadurica Stana" od 100 talira.

=====Izvori=====
{{Reference}}

[[Branko Pavićević - "Petar I Petrović Njegoš"]]


== Vanjske poveznice ==
*[http://montenegro.77forum.com/genealogija-f7/jedinstveni-portret-posljednjeg-gubernadura-vukolaja-radonjica-ulje-na-platnu-25-x-30cm-t319.htm]Portret guvernadura Vukolaja Radonjića
*[https://servimg.com/image_preview.php?i=137&u=12169839 Obiteljski grb Radonjića]
*[http://montenegro.77forum.com/istorija-crne-gore-f5/istorijske-knjige-citane-iz-drugog-ugladobijaju-drugacije-tumacenje-t341.htm[https://servimg.com/image_preview.php?i=145&u=12169839]
*[[Kategorija:Povijest Crne Gore]]
*[[Kategorija:Crnogorci]]

sveznalica
Admin
Admin

Posts : 529
Points : 547
Reputation : 1
Join date : 2008-03-24

View user profile

Back to top Go down

Re: Iz "Istorije Crne Gore"

Post  Sponsored content Today at 6:08 pm


Sponsored content


Back to top Go down

View previous topic View next topic Back to top

- Similar topics

 
Permissions in this forum:
You cannot reply to topics in this forum