Search
 
 

Display results as :
 


Rechercher Advanced Search

Search
 
 

Display results as :
 


Rechercher Advanced Search

December 2016
MonTueWedThuFriSatSun
   1234
567891011
12131415161718
19202122232425
262728293031 

Calendar Calendar

Affiliates
free forum


PRIMJERI COJSTVA I JUNAŠTVA

View previous topic View next topic Go down

PRIMJERI COJSTVA I JUNAŠTVA

Post  sveznalica on Wed Mar 26, 2008 10:07 am

Evo nekoliko zapisa Marka Miljanova

No ja što gođ naredno pišem, sve je skučeno i ukraćeno, jer nemađa škole mladije godina, ni raspoloženja sadašnje starosti; no tek štogođ da napomenem sinovima mojije drugova, koji su po našije sela i planina, e ako bi se i s ovoliko primjera poslužio i uvjerio. Prosti narod pazi i živi dobročinstvo u njega, te mu ostaje potomstvu; a dobri će se i s ovoliko primjera i prigovora pomoć da je brži na poštenje i dobročinstvo, a dalji se od nevaljaloga, koje može mlogi i ka nekteći dobit sebe i svome potomstvu pristojit, da mu se potomstvo stidi, a njemu dušu i kosti proklinja zašto se je prevario i žureći se u nevaljalstvo upustio.
— Toga dosta!
Sad da gledamo po našije sela i plemena u Brda i Crnu Goru, tako i u Arbaniju, takvije porodica gledamo kako se o njima govori. Jedni proklinjaju i grobove đe su im kosti njinije starije, pa i koji su dobra činjeli i s nevaljalijem ga trunili, pa i nekteći da je nevaljalstvo prisvojio, mučno mu se prašta, a već koji štetu otmice čini, toga ne samo svoji bližnji potomci što ga psuju i kunu no od daljnjega i bližnjega zaslugu prima. Ali ja ću poslije za ovakvo, ako mognem, produžit; a sad malo primjera od ovoga početka da pomenem, koliko put da vi kažem o čemu bi ima da vi pišem ako mognem.


Na sjednik Medunjani razgovarau se kakav je ko i ko je bolji od koga. U to reče Tomo Petrov:
»Od svije ljudi što sam dosad gleda bi rad bio da sam bolji i ljepši bez od Božine Stojanova, a od njega ne, tek da sam taman ka on.«
Jedni mu rekoše:
»Ti si, Tomo, ljepši i bolji od Božine.«
Tomo reče:
»Ne, bogme, no bolji Božina, no je Bezijovac, od nejačega brastva, a da je Popović ka ja, ondar ti bi vidio ko je bolji, ja ali Božina!«


I za malo lijepo ljudi sa zadovoljstvom zbore kako junak ne prima tuđe poštenje. U jedan boj, kad su se bili Kuči i Piperi, neki Turčin pa-ne od puške kučke. U to vojnici zavikaše:
»A, ne bilo urok, ubi ga Ivo Jokov, vazda mu pucala!«
Ivo reče:
»Ne ubi Ivo Jokov ovoga, bogami, no Perovan Lacov i njemu čestitate pušku, a meni ćete za drugim ako ga ubijem!«
Za ovu su riječ više o Ivu lijepo govorili no da bješe deset Turaka, ubio.


Đuro Prelov, Bajica, s nekoliko družine četovaše oko Plamenaca, da i biju i osvete neke svoje rođake koji su od nji poginuli. Pošto nijesu mogli potrefit da ubiju neke od najboljije, drugi kćeše da ubiju njine sinove, no Đuro Prelov ne dade govoreći:
»Oću da ubijem ko me ubio, jer drukče zvala bi se sramota a ne osveta. Ko bije neka je i ubijen, tako se junaci svećaju; a ljepše je pred bogom i ljuđima nikad se ne osvetit no ovakve mladiće ubit!«
I tako sinove svojije krvnika propuštaše, a Bajice otidoše doma, bez osvete toga puta. Kako su se poslije mirili, ne znam, teke znam da je po tome govorio Đuro Prelov Savu Plamencu:
»Odi, sinovče, da piješ rakije, pošto te nijesam zakla ondar kad ti nijesam oca moga dofatit da ga ubijem!«



Turčin neki iz Stare Srbije, iz varoši Gilana blizu Kosova, ima je sina i kćer. Sin je dorasta za nizame carske, i došli su da sa vode ka i druge. Majka i otac, nemajući do njega, da se pomame od žalosti. Đevojka je tješila roditelje govoreći:
»Ne bojte se, neću ja vas ostavit bez sina!«
Oni su je začuđeno gledali i njene riječi za prazne držali. No đevojka ode na stranu, Obuče muške aljine, pripasa oruže i ode kod onije što nizame kupe. Oni ju primiše u nizame kao muško, ne znajući da je žensko.
Kako pričaju da je front učila, u bojeve odila i za drugi vojnički rad sposobna bila, to neću da pričam ovden. Samo ovoliko: pošto se svrši rat, nju je neko u kupalište opazio i kaza paši da je žensko. Paša ju pita, a ona kaza da je majci i ocu ostavila sina, svoga brata, a namjesto njega ona u vojsku pošla. Paša je posla u Carigrad, i car joj da nišan-zvijezdu i odredi joj penziju da može živjet u Carigradu. Ona nije kćela, no je pošla doma kod oca i majke, i tu ostade noseći oruže i muške aljine. Zavještala se da i nosi dok je živa. To je bilo ovoga najpotonjega rata turskoga i slovenskoga.
Ovo mi je priča Barjam Pećanin, zabit od zaptija, koji zna đevojku, oca i majku joj.


Vojvoda vasojevićki Miljan odijeli svoju ženu, a sestru Šuja Šćepanova, Vasojevića. Za takve događaje krvne su se osvete činjele u to vrijeme. I mlogi su mislili da će vojvoda Miljan od Šuja poginut. No Šujo, kad su ga pitali:
»Što ne ubi vojvodu Miljana, a onako ti nepravo sestru odvoji«, reče:
»Ne moga ostavit Vasojeviće bez nijednog Miljana; a da bijaše još jedan Miljan da ostane Vasojevićima, ovi ne bi više po zemlji odio!«


I ova riječ Tomova lijepa je. Bješe mu ubio Trenčo Dedin sestrića, barjaktara ockoga Praiča Vatina. Tomo je žalio sestrića ka svoga sina. To je već bilo i prošlo. Kad je Tomo prekorio ubicu govoreći mu:
»A zašto ubi svoga kuma, ubio te bog i sveti Jovan?«
Ubica odgovori:
»Striko Tomo, nagna me ona rđa Vuja Vedine, te rekoh ubiću ga, pa ne mogu lažat.!«
Tomo:
»E, ne bilo reć što ne valja! A već pošto si reka, i ako si ga ubio! Jer datu riječ ne smiješ pogazit, e čast bi svoju pogazio!«

sveznalica
Admin
Admin

Posts : 529
Points : 547
Reputation : 1
Join date : 2008-03-24

View user profile

Back to top Go down

View previous topic View next topic Back to top


 
Permissions in this forum:
You cannot reply to topics in this forum